Rhodiola Rosea L. spada u porodicu Crassulaceae, a poznata je pod imenom ‘’zlatni korijen’’, budući da je korijen dio biljke koji sadrži ljekovite tvari. Rhodiola raste na pjeskovitom tlu i većim nadmorskim visinama arktičkog područja Europe i Azije. Raste u visinu do 70 cm, ima cvjetove žute boje. JednogodIšnja je biljka sa debelom rizomom (podzemnim dijelom stabljike), kod rezanja vrlo osebujnog mirisa.
Stoljećima se je ova biljka koristila kao tradicionalni lijek u Rusiji, Skandinaviji i drugim zemljama. Između 1725. i 1960. u znanstvenoj medicinskoj literaturi Švedske, Norveške, Njemačke, Francuske, Rusije i Islanda pojavljuju se prvi članci o ljekovitosti Rhodiole rosee. Od 1960. objavljeno je više od 180 farmakoloških, fitohemijskih i kliničkih studija o ovoj biljci.
Rhodiola rosea u tradicionalnoj medicini
Tradicionalna narodna medicina koristi ovu biljku za povećanje izdržljivosti, radne sposobnosti, produljenje trajanja života, otpornost na poremećaje prilikom rada na velikim visinama, u tretmanima umora, depresije, anemije, impotencije, probavnih smetnji, infekcija i poremećaja nervnog sistema. U brdovitim predjelima Sibira, tradicionalno se mladim parovima prije braka daje na poklon vreća sa korjenima Rhodiole rosee kako bi se poboljšala fertilnost i osiguralo rođenje zdravog djeteta. U središnjoj Aziji, čaj Rhodiole rosee koristio se kao najdjelotvorniji protiv prehlade i gripe za vrijeme snažnih zima. Mongolski doktori prepisuju je kod tuberkuloze i raka. Tijekom stoljeća, samo su članovi pojedinih obitelji znali kako ubrati divlji “zlatni korijen” kao i metode njegove ekstrakcije. Ljudi iz Sibira tajno su transportirali biljku starim trgovačkim putevima do Kavkaza gdje bi njome trgovali u zamjenu za vina iz Gruzije, voće, češnjak i med. Kineski carevi poslali su ekspedicije u Sibir da donesu “zlatni korijen” za izradu medicinskih preparata.
1755. godine Rhodiola rosea uključena je u prvu Švedsku fakrmakopeju. Vikinzi su koristili ovu biljku za poboljšanje fizičke snage i izdržljivosti. Njemački istraživači opisuju dobro djelovanje protiv bolova, glavobolje, skorbuta, hemoroida, kao stimulans i kao protuupalni lijek.
1961. godine. Ruski botaničar i taksonomičar Krylov iz ruske Akademije znanosti došao je do zaključka da korjen Rhoidole rosee sadrži snažne adaptogene i da ljude i životinje štiti od fizičkog i mentalnog stresa, toksina i prehlade. Istraživanja usmjerena na lijekove protiv bolesti poput raka, radijacijske bolesti i preparata za poboljšanje fizičke i mentalne kondicije dovela su do otkrića grupe spojeva fenilpropanoida koji su specifični za Rhodiolu roseu.
Zemljopisna distribucija
Rhodiola kao rod potiče iz područja jugoistočne Kine i Himalaje. Razne vrste Rhodiole prirodno se pojavljuju u raznim planinskim područjima sjeverne hemisfere. To su planinska područja Mongolije i Sibira, Islanda, Skandinavije pa sve južno do Pirineja, Alpa i Karpata. Nekoliko je vrsta također uočeno na Aljasci, u Kanadi i sjevernim planinskim područjima Sjedinjenih Država.
Fitokemijska svojstva
Rhodiola rosea ima slijedeće grupe spojeva u svom sastavu:
- - fenil-propanoidi: rozavin, rozin, rozarin
- - derivati fenil-etanola: salidrozid (rodiolozid), tirozol
- - flovonidi: rodolin, rodionin, rodiozin, acetil-rodalgin, tricin
- - monoterpeni: rozirdol, rozaridin
- - triterpeni: daukosterol, beta-sitosterol
- - fenolne kiseline: hlorogena i hidroksicinamička, galna kiselina
Standardizacija ekstrakta korjena R. rosee odvijala se je u dvije specifične faze. Tijekom 1970-ih godina, smatralo se da je komponenta odgovorna za specifična svojstva ove biljke salidrozid (rodiolozid). Stoga su se prve tinkture i ekstrakti odobreni od vijeća za rusku farmakopeju standardizirali na minimum 0.8% sadržaja salisrozida. Kasnih 1980-ih značajno je porasla potražnja za preparatima R. rosee. Došlo je do pretjeranog prikupljanja divljeg biljnog materijala, te je kvaliteta i efektivnost preparata počela opadati.
Znanstvena istraživanja otkrila su da se u izradi preparata koriste druge vrste roda Rhodiola (koje također sadrže salidrozide) i na taj način su se patvorili preparati R. rosee. Te su patvorine bile upitne kvalitete, većinom bez farmakološkog djelovanja. Stoga se je došlo na ideju da je standardizacija na salidrozid nedovoljna u zaštiti autentičnosti preparata. Bilo je za pretpostaviti da Rhodiola rosea sadrži i brojne druge komponente koje još nisu bile otkrivene.
Nakon više od desetljeća istraživanja, Kurkin i suradnici predstavili su dokaze 1986. godine da je hemijski sastav korjena R. rosee potpuno drugačiji od ostalih vrsta unutar roda Rhodiola.
Koristeći novorazvijene analitičke metode, Dubichev i suradnici otkrili su da korjen R. rosee sadrži tri cinamil alkohol-vicianozida: rozavin, rozin i rozarin. Ovi spojevi specifični su isključivo za ovu vrstu Rhodiole.
Prema revidiranoj sovjetskoj fakrmakopeji iz 1989. godine, ekstrakti R. rosee u formi alkoholne tinkture standardizirani su prema rozavinu i salidrozidu. Premda se rozavini danas smatra prihvatljivim markerom za genetski čistu R. roseu i njene ekstrakte, oni nisu isključivo jedini spojevi odgovorni za farmakološko djelovanje ove biljke dokazano kliničkim studijama. Zapravo, precizno određivanje velikog broja svih komponenti koje se nalaze u ovoj biljci tek treba učiniti. Ekstrakti R. rosee koji se koriste u kliničkim istraživanjima standardizirani su na minimum 3% rozavina i 0.8 – 1% salidrozida iz razloga jer je prirodni omjer ovih komponenti 3:1.
Od 1969. godine R. rosea je i službeno uključena u rusku medicinu. Tijekom 1975. godine proizvod je odobren i registriran od strane Ministarstva zdravstva pod nazivom Tekući ekstrakt Rhodiole. Medicinsko i farmakološko obrazloženje djelotvornosti i korištenja ovog pripravka glasi: koristiti kao stimulans kod kroničnog umora, kod somatskih i zaraznih bolesti, kod psihijatrijskih i neuroloških poremećaja, kao i kod zdravih pojedinaca za uklanjanje umora, povećanje koncentracije, poboljšanje pamćenja i radne sposobnosti.
U Švedskoj, Rhodiola rosea je priznata kao biljni medicinski proizvod od 1985. godine i opisuje se kao sredstvo protiv umora sa stimulativnim djelovanjem. U Danskoj je R. rosea registrirana također kao biljni medicinski proizvod. Izuzetno je rašireno korištenje ove biljke u skandinavskim zemljama za povećanje mentalnih radnih sposobnosti tijekom stresnih perioda, kao psihostimulans i općenito za poboljšanje stanja organizma.
Djelovanje Rhodiole rosee
1. Djelovanje na centralni nervni sistem
Sistemske studije o R. rosei započele su 1965. godine. Tada je uočeno da male i srednje doze imaju stimulirajući učinak, dok veće doze imaju sedativni učinak kod miševa. Male doze povećavaju bioelektričku aktivnost mozga, vjerovatno direktnim utjecajem na retikularnu formaciju moždanog debla. Daljnje su studije otkrile da srednje velike doze ubrzavaju pamćenje. U malim i srednjim dozama. R. rosea stimulira lučenje noradrenalina (NA), dopamina (DA), serotonina (5-HT) i izaziva nikotinske kolinergičke efekte na CNS-u.
Također pojačava djelovanje navedenih neurotransmitera na mozak tako da povećava permeabilnost krvno-moždane barijere za prekursor dopamina i 5-HT. Dijagram prikazuje moguće djelovanje R. rosee na puteve u CNS-u. Kognitivne funkcije moždane kore (mišljenje, analiziranje, zaključivanje, kalkulacija i planiranje), kao i pažnja, pamćenje i učenje značajno su poboljšanje korištenjem ove biljke. Pogoršanje funkcije moždanih puteva tijekom starenja nastaje radi supresije aktivnosti ascendentnih acetilkolinskih moždanih puteva, što dovodi do poremećaja pamćenja. Rhodiola rosea blokira interferenciju sa tim putevima i može spriječiti disfunkciju moždanih sistema povezanu sa starenjem.
Kao antioksidans, R. rosea štiti nervni sistem od oštećenja slobodnim radikalima. Stres interferira sa funkcijom pamćenja i tijekom vremena dovodi do pogoršanja u sistemu memorije. Osim što poboljšava kognitivne funkcije, učenje i pamćenje stimulacijom NA, DA, 5-HT i Ach puteva, R. rosea također ispoljava pozitivan utjecaj na pamćenje i proces mišljenja poboljšavajući otpornost prema fizičkom i emotivnom stresu. Stoga ovo dvojno djelovanje kognitivne stimulacije i emocionalnog smirivanja stvara povoljne preduvjete za nesmetano odvijanje kognitivnih funkcija, pamćenja te za dugotrajnu zaštitu moždanih funkcija.
Iz brojnih istraživanja izvedenih na ovoj biljci, izdvojeno je slijedeće djelovanje:
- smanjenje umora,
- povećanje radne sposobnosti,
- poboljšanje spavanja,
- poboljšanje lošeg apetita,
- smanjenje iritabilnosti,
- smanjenje glavobolja,
- smanjenje smetenosti.
R. rosea pokazala je povoljno djelovanje i nakon trauma i vaskularnih lezija mozga. Posebno se pokazala dobrom u kombinaciji sa piracetamom kod pacijenata sa značajno smanjenim kognitivnim funkcijama. R. rosea ne popravlja simptome maničnih poremećaja i može pogoršati paranoidna stanja. Kod Parkinsonove bolesti R. rosea se pokazala korisnom u smanjenju simptoma zakočenosti, tremora, bradikinezije itd.
Utjecajem na nivo monoamina (NA, DA i 5-HT), R. rosea utjece na emocije i timeregulira raspoloženje i anksioznosti u amigdalama, hipokampusu, hipotalamusu i srednjem mozgu.
Stimulacija nikotinsko-kolinergičke aktivnosti u limbičkom sustavu temporalnog režnja također doprinosi ovim efektima.
R. rosea može pomoći i pacjentima sa simptomima depresije, fizičkog umora, gubitka pamćenja, kognitivnih poremećaja, seksulanih disfunkcija i poremećaja u menopauzi.
Djelovanje na fizičku radnu sposobnost
Brojne studije dokazale su kako R. Rosea povećava fizičku radnu sposobnost i značajno smanjuje vrijeme oporavka između dva seta intenzivnog vježbanja. Ove studije uključuju zdrave ljude izložene maksimalnom vježbanju na ergometrijskom biciklu, kao i kod skijaša i biatlonaca. Doza od 150 mg suhog ekstrakta standardiziranog na 3% rozavina i 1 % salidrozida dana je ispitanicima. Nakon 30 minuta izloženi su precizno mjerenom fizičkom naporu sa ciljem da dođu do vrijednosti osnovnog umora. Nakon 5 minuta odmora, nastavili su sa fizičkom aktivnošću do maksimalnog mogućeg umora kojeg mogu izdržati. Za vrijeme drugog ciklusa vježbanja, R. rosea povećala je radnu sposobnost za 9% u odnosu na placebo grupu. Oporavak se mjerio kao vrijeme potrebno za spuštanje srčane frekvencije i pritiska na normalnu razinu.
Za vrijeme oporavka tijekom perioda od 10 minuta, puls je usporio za faktor 2.5 kod R. rosee naspram 1.9 u kontrolnoj grupi. Tijekom trodnevnog perioda oporavka, ispitanici kojima je dan preparat piridrola žalili su se na nesanicu, ekscitabilnost i iritabilnost, dok se ispitanici koji su dobili R. roseu nisu žalili na nikakve probleme.
Adaptogene biljke razlikuju se od ostalih stimulansa za vrijeme napornog i iscrpljujućeg mišićnog rada. Kod klasičnih stimulansa početno povećanje radnog kapaciteta praćeno je periodom značajnog smanjenja radne sposobnosti. Učestalo uzimanje stimulatora CNS-a dovodi do pražnjenja zaliha katekolamina u mozgu i usporenja refleksa. Nasuprot tome, kod primjene R. rosee nakon početnog povećanja radnog kapaciteta slijedi daleko blaži pad tako da radna sposobnost i dalje ostaje iznad granice prosjeka. Studije na životinjama daju odgovore o mehanizmima kojima se ovo postiže. R. rosea povećava osnovni metabolizam, ATP i kreatinin fosfat u mitohondrijima mozga i mišića. Također može poboljšati ponovnu asimilaciju amonijaka i energetski metabolizam stanica pojačavajući sintezu ATP-a, RNA, proteina i aminokiselima. Metabolizam masnoća povećan je dvostruko više nego djelovanjem eleuterokoka.
2. Adaptogeno, antistresno i neuroendokrino djelovanje
Da bi neka biljka ili spoj bio adaptogen, mora zadovoljiti slijedeća tri kriterija:
- - poremećaji normalnih fizioloških funkcija organizma moraju biti minimalni
- - djelovanje mora biti nespecifično
- - adaptogen treba normalizirajuće djelovati na poremećene funckije organizma
Nespecifična otpornost može se poboljšati poticanjem neuroloških mehanizama koji sudjeluju u reakciji stresa (katekolamini, serotonin i endorfini). Serotoninski sistem neophodan je za reakciju na stres, adaptaciju na novonastale uvjete u okruženju kao i za toleranciju na hipoksiju. Brojni stresori smanjuju serotonin u hipotalamusu. Smatra se da R. rosea povisuje nivo serotonina u hipotalamusu i srednjem mozgu. R. rosea također smanjuje aktivaciju nekoliko komponenti sistema odgovornih za reakciju na stres. Umjereno povisuje serumske beta-endorfine, regulira otpuštanje opioida (što spada u dio hipofizno-adrenalne osovine reguliranja stresa). Ovo smanjeno otpuštanje štiti od naglog porasta nivoa opioida i katekolamina, što povećava toleranciju na stres (otpuštanje je puno umjerenije) – dijagram 2.
R. rosea također štiti mozak i srce tijekom stresa jer smanjuje sekreciju kortikotropin releasing faktora.
3. Endokrino i reproduktivno djelovanje
Neuroendokrine studije na životinjama pokazale su da kao i drugi adaptogeni. R. Rosea stimulira tireoidnu funkciju bez izazivanja hipertireoidizma. Timus također funkcionira bolje i biva zaštićen od involucije tijekom starenja. Nadbubrežne žlijezde funkcioniraju sa većom rezervom bez nastajanja hipertrofije (što inače nastaje kod uzimanja drugih psihostimulansa).
Kod brojnih vrsta uočeno je poboljšano sazrijevanje jajašca kao i anabolički efekti kod mužjaka (pojačano stvaranje mišića i poboljšanje funkcije gonada).
4. Kardioprotektivni učinak
R. rosea prvenstveno djeluje na stresom izazvano oštećenje srčane funkcije. Smanjuje razinu srčanih katekolamina i cAMP-a kao i otpuštanja katekolamina iz nadbubrežnih žlijezda.
Dovodi do aktivacije mu-opioidnih receptora u srčanom mišiću što spriječava aritmije na životinjskim modelima. Efekt se može ponišitit injekcijom naloksona (koji inhibira muopioidne receptore), što potvrnuje da je antiaritmički efekt R. rosee povezan sa mu-opioidnim receptorima u miokardu.
Tijekom izvođenja raznih testova na ljudima, simpatički i parasimpatički utjecaj na srce poboljšan je nakon uzimanja R. rosee i to na način da srce pokazuje veću rezervu tijekom stresa. ANS kontrolira automatske funkcije koje nisu pod utjecajem naše volje. Simpatički sistem pomaže organizmu da odgovori na stres (povisuje frekvenciju srca, disanja i mišićni tonus). Parasimpatički sustav djeluje suprotno i vraća energiju (usporava ritam srca i disanja i metabolizam). Poboljšanjem funkcije oba sistema, R. rosea omogućuje organizmu da dobije više energije tijekom stresne reakcije, dok istovremeno održava višu razinu energetske zalihe.
5. Antioksidantni i antikancerogeni učinak
R. rosea bogata je fenolnim komponentama koje imaju snažno antioksidativno djelovanje. Studije na životinjama pokazale su da smanjuje toksičnost izazvanu ciklofosfamidima, rubomicinom i adriamicinom, dok ujedno poboljšava njihova antikancerogena svojstva. Također je dokazano da djeluje antimutageno – smanjuje incidenciju kromosomskih aberacija.
Toksičnost, popratne pojave i kontraindikacije
R. rosea ima vrlo nizak stupanj toksičnosti. LD50 kod zamoraca je 3.360 mg/kg, što znači da bi ekvivalentna doza za osobu od 70 kg bila 235 grama. Budući da su uobičajene kliničke doze između 200-600 mg/dan, postoji velika sigurnost kod korištenja ove biljke.
R. rosea ima vrlo malo popratnih pojava. Većina osoba uočila je da im popravlja raspoloženje, daje energiju i mentalnu oštrinu. Neke osobe, posebno one koje su sklone anksioznim stanjima, mogu osjetiti pogoršanje anksioznosti i agitiranost. Preparati bi se trebali uzimati tijekom jutra jer mogu utjecati na spavanje i izazivati živopisne snove tijekom prvih nekoliko tjedana uzimanja.
Preparati su kontraindicirani kod ekscitiranih stanja, kod osoba sa bipolarnim poremećajima i kod maničnih stanja.
Do sada se nije otkrila niti jedna značajnija interakcija sa drugim lijekovima, premda postoji mogućnost aditivnog efekta sa drugim stimulansima.
Najbolje se apsorbira uzeta na prazan želudac 30 minuta prije doručka i ručka.
Calivitin pripravak RHODIOLIN, obiluje supstancom Rhodiole rosee.
Svi proizvodi su dodatno ispitani i imaju odobrenje Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske.
CaliVita© International
Nema komentara:
Objavi komentar